Industrija koja se brine za dobar dio formacije i održavanja društvene tkanine i razvoja kulture življenja na planeti će imati afterefekat od situacije u kojoj se nalazimo.
Ne treba biti insenzibilan, jer zdravlje prvo, ali treba projektovati i razmišljati unaprijed, planirati i donijeti ispravne odluke.
Industrija turizma i ugostiteljstva nosi dobar dio ekonomije na globalnom nivou i očekuje se strašan pad u prometima, sa puno finansijskog pritiska na ugostitelje, koji opet moraju imati socijalne odgovornosti prema svojim radnicima bez obzira na promet koji su napravili ili nisu napravili.
Ovde nas više brinu stand alone koncepti, mali ugostitelji, male ugostiteljske firme, ali i velike hotelske korporacije i franšizni lanci restorana i svi drugi će imati puno problema ukoliko društvo ne odreaguje senzibilno i kvalitetno.
Ono što bi nadležni trebali uraditi po pitanju solidarnosti sa našom industrijom je:
- Donijeti odluku kod rentanja po ugovoru poslovnih prostora gdje se minimalno 80-95% od ukupne rente mora otpisati u periodu u kojem ugostitelj ne radi zbog trenutne nemogućnosti rada propisane zakonom;
- Pojačati sanitarne kontrole prije puštanja barova i restorana u rad poslije perioda restrikcije;
- Donošenje realnih odluka o isplatama radnicima, gdje ugostitelj ima obavezu da plati uposlenike po nekoj realnoj osnovi, što može biti kompenzirano iz otpisane rente koja je definisana odlukom na državnom nivou;
- Otpis svih fiktivnih taksi i poreza za isti taj period;
Svaki senzibilan vlasnik prostora bi trebao ovo uraditi samoinicijativno, k ugostitelju koji renta prostor od njih. Iz ličnog iskustva, radi se o najinsenzibilnjim ljudima koje sam sreo kroz godine rada u Bar industriji, tako da bi pravilnik sa odlukom trebao biti faktor. Ako upravni sistem želi dobro porezima, našoj industriji i ako stoji na realnim principima solidarnosti i ekonomske odgovornosti, ovo se mora uraditi.
Svi ostali, ne zaboravite ko radi dok vi uživate, ne zaborative da niz porodica, ljudi, barmena, konobara, barista, kuvara i drugih radi da biste se vi zabavljali. Kada se svo ovo ludilo završi, sjetite se šta znači extra tip, jer nema kafe, nema piva, nema Mojito bez onih koji se pobrinu kako biste imali taj esencijalni aspekat kulture življenja današnjice kroz vašu dnevnu rutinu.
Ukoliko vlasti nemaju minimum senzibilnosti za ovu granu industrije, jednako važnu u ekonomskom smislu kao i bilo koja druga, zašto bi ugostitelji osjećali odgovornost prema sistemu?
Solidarité!